Napustila nas je Marica Marijanović
Vjerujem da je mnoge vijest o Maričinoj smrti poprilično zatekla i da ste s nevjericom provjeravali je li to istina. Nažalost, tako je – naše Marice više nema s nama. Pa iako smo svi mi koji smo ju poznavali itekako znali da je načeta bolestima, ipak smo nekako vjerovali da će i iz ove posljednje bitke, kao i iz tolikih mnogih prijašnjih, izaći kao pobjednica. Jer ona je tijekom cijelog svog života nailazila na mnoge životne i zdravstvene probleme, no nekako ih je uvijek svojim optimizmom uspjela nadvladati.
Marica Marijanović se, nakon završenog fakulteta (kao jedna od najboljih studentica svoje generacije), zaposlila u Bregani na mjestu stručne savjetnice – pedagoginje još tamo, sada već davne 1978. godine i ostala vjerna svojoj školi više od 40 godina što u današnjim prilikama izgleda gotovo nestvarno. Iako je bilo ponuda za promjenom sredine, nikad nije razmišljala o napuštanju svog kolektiva.
Kad se na samoborskom području spomenula riječ pedagogica – mnogima je prva asocijacija bila upravo naša Marica!
Ne bez razloga jer je upravo ona bila svojevrsni zaštitni znak naše škole, osoba koja je prva dočekivala učenike i učitelje kod ulaznih vrata želeći im dobar dan i ugodan boravak u školi. Osoba koju su mnogi poznavali i s kojom su odmah povezivali školu u Bregani!
Generacije i generacije učenika upravo je ona kao pedagoginja ispratila u srednje škole… Uz sve navedeno, aktivno se uključivala i u udruge i zajednice na području našeg grada želeći svojim iskustvom pripomoći u radu.
Svojedobno sam je, pomalo u šali, nazvao prethodnicom Wikipedije. I nije to bilo toliko daleko od istine jer je znala toliko podataka o gotovo svakom od naših učenika. Znala bi reći – „znaš to ti je sin od onog kaj živi blizu onog, a sestra mu ide u 8. a.“ I dok je meni trebalo poprilično da „polovim“ tko je tko, ona je znala u svakoj sekundi tko putuje iz kojeg mjesta do škole te koga treba brže-bolje poslati kući ako počne padati snijeg jer možda neće stići na Žumberak prije zatrpanih cesta…
Takva je bila naša majstorica Marica – imala je toliko stvari u malom prstu!
Nije voljela papire, administrativne obveze i sva nova čuda tehnologije, no imala je itekako razvijenu socijalnu inteligenciju – baš sve ono što se ne može naučiti iz knjiga. Vedrinom i iznimnim komunikacijskim vještinama riješila bi začas i najveće probleme. Ništa nije nerješivo, znala bi često reći.
Omiljena u društvu, uvijek spremna za vic, neku zanimljivu anegdotu kojom bi razbila tišinu, nikad nije podnosila samoću i zatvaranje u kancelariju. I kad je otišla u mirovinu, stalno se odazivala na sve naše školske priredbe – stoga nisam ni slutio da će upravo naš ovogodišnji susret u petom mjesecu biti naš posljednji.
A na upit kako je u mirovini (iako smo svi mogli primijetiti koliko je oslabila i koliko bolest uzima danak), na svoj je prepoznatljiv način odmahnula rukom, osmjehnula se i rekla - ma ide, naravno! Ne treba kukati…
Upravo taj prepoznatljiv osmijeh na njenom licu jest ono što ću trajno pamtiti – prebirete li malo školske uspomene, primijetit ćete kako se gotovo na svim fotografijama Marica osmjehuje. I želio bih da ju svi mi tako pamtimo – ona sigurno nikome ne bi dopustila loše raspoloženje bez obzira o kakvom se trenutku radi. Bila je osoba koja nas je svojim životnim nedaćama i životnim optimizmom učila i pokazivala put kako trebamo ići ukorak s izazovima.
Osoba koja je dugogodišnjim radom u školi ostavila neizbrisiv i dubok trag u našem samoborskom kraju.
Za kraj ću reći samo sitnicu koja će najbolje u nekoliko riječi opisati našu Maricu. Kad se pred svojim kolektivom u školi opraštala prije odlaska u mirovinu nije željela držati dugačak govor, već je svoj četrdesetogodišnji rad u Bregani svela na svega nekoliko riječi – Pamtim samo sretne dane!
Vjerujem da ćete i svi vi pamtiti mnogobrojne lijepe trenutke provedene zajedno s Maricom, a ona će na nekom drugom mjestu uveseljavati svojom vedrinom neko novo društvo i čekati sve nas da joj se jednom pridružimo.
Draga Marice, kao ravnatelj Osnovne škole Milana Langa iz Bregane, želim ti ovim putem zahvaliti za sve.
Nedostajat ćeš itekako…
Počivaj u miru, draga naša kolegice!
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |