Ferić oduševio članove čitateljskog kluba

I ove srijede, kao i svake prve srijede u mjesecu, članovi čitateljskog kluba naše škole okupili su se na još jednom ugodnom druženju koje se održalo u školskoj knjižnici.

Ovoga puta, na prijedlog niže potpisane razgovaralo se o romanu Zorana Ferića (Kalendar Maja) koji je i od strane kritičara proglašen kapitalnim djelom suvremene hrvatske književnosti, s čime smo se svi bespogovorno složili. Unatoč obimnoj građi (knjiga ima preko 600 stranica) svi smo je pročitali  u kratkom vremenu, zahvaljujući uzbudljivom, intrigantnom i vrlo kvalitetnom stilu pisanja.

U romanu Kalendar Maja pisac kao nit vodilju provlači priču o tzv. prokletim ljubavnicima, ali se priča ne zadržava samo na njihovom odnosu, već se zrakasto širi prateći i druge likove i razne aspekte života. Tako je, između ostalog, vjerno opisano neko drugo vrijeme, vrijeme pripovjedačeve mladosti, ali isto tako i sadašnje vrijeme u kojem su likovi "ostarjeli". Roman je vrlo živopisan, likovi i situacije stvarni i u ovom romanu sigurno nije nedostajalo "mesa".

Knjiga je vrlo zanimljiva, slojevita i toplo ju preporučamo svim ljubiteljima "lijepe riječi". Svojom ocjenom (sjedi, odličan 5!) članovi kluba to i potvrđuju.

Kao i obično atmosfera je također bila za 5, a tome je pridonijela i naša knjizničarka Ivančica, koja je svratila na druženje i time pridonijela predbožićnom raspoloženju. Naravno, raspoloženju nije štetio ni stol pun delicija (baš naprotiv!), za koje se pobrinula predlagačica (n)ovog naslova za čitanje.

školska defektologinja Ljiljana Fresl

  :: opširnije :: 

Plivač u Noršić Selu

Prva srijeda u mjesecu znači i novo druženje članova čitateljskog kluba. Ponovno smo se vratili u školu u Noršić gdje smo razgovarali o romanu Plivač autora Ivice Prtenjače.

Radnja prati mladog Andreja Šetku, sina jedinca, prezaštićenog od strane majke, inertnog i bez ambicija, koji od straha od mobilizacije odlazi iz Zagreba na neimenovani otok gdje se nada da će lakše preživjeti ono što se sprema. Uskoro dobiva dobiva poziv u vojsku te tada započinje njegova drama, a jedini spas vidi u svakodnevnom plivanju do obližnjeg otočića i druženju s mladom djevojkom iz Stockhloma u koju se zaljubljuje. 

Iako je roman osvojio brojne nagrade i pohvale kritičara, oduševljenost većine članova našeg kluba je ovoga puta izostala. U romanu nam je nedostajalo "mesa". Ipak, početnu razočaranost zamjenjuje živahna rasprava o odnosima u obitelji, ljudima koji pokreću važne događaje u svijetu, ambicijama, ljudskim karakterima i hrvatskom mentalitetu. 

Članovi kluba roman su ocijenili ocjenom 3, a nakon ugodnog razgovora i fine hrane, zaključili smo da bi roman ipak mogli preporučiti i sami ga još jednom pročitati.

pedagoginja Tena Štengl Dall'Asta

  :: opširnije :: 

Nakon Žigica - lomača (Rogus)

Vremenske okolnosti u obliku kiše ovoga su puta članove čitateljskog kluba naše škole vratile u knjižnicu. I dok je kiša rominjala i lupkala po krovnim prozorima, mi smo na prijedlog nižepotpisanog razgovarali o romanu Ivane Šojat - Rogus (lomača).

Kroz roman se kao osnovna tema provlači položaj i odnos prema ženama, a književnica je u svoj roman utkala i priču o posljednjoj spaljenoj vještici u Osijeku. Progovara i odnosu crkve prema ženi, odnosima prema mučenju i sudjelovanje u njemu (jesu li ljudi u svojoj biti dobri ili zli), odnosu prema povijesnoj (arheološkoj baštini), Osijeku kao turističkom gradu, ezoteriji kao životnom stilu i vjerovanju….

Rasprava se razvukla do duboko u noć.

Roman i stil pisanja oduševio je sve čitatelje, izazvao brojne reakcije i visoku ocjenu – odličan. A ravnatelj nam je obećao da će učiniti sve da Ivana Šojat jednom posjeti i naš klub!

I na kraju treba spomenuti kako su ova naša druženja uz razgovor o knjizi  obogaćena i kulinarskim vještinama svih članova. Tako da jedva čekamo sljedeće druženje za koje je odgovorna Tena.

učitelj Tomislav Mićić

  :: opširnije :: 

Žigice razbuktale "plamen" u Noršić Selu

Prvo druženje članova čitateljskog kluba naše škole u novoj školskoj godini upriličeno je u bivšoj područnoj školi u Noršić Selu koja je, nažalost, zbog nedostatka učenika zatvorila svoja vrata. 

U idiličnoj atmosferi prekrasne noršićke prirode članovi kluba analizirali su najnoviji roman Jurice Pavičića (Žigice) po odabiru Igora Matijašića. Kako je i sam predlagatelj djela za čitanje istaknuo, ovaj splitski spisatelj nalazi mu se na samom vrhu omiljenih književnika zbog sjajnog stila pisanja, iznimno „izbrušenih“ likova, vrhunskog prikaza hrvatske stvarnosti te autentičnosti kojima naprosto (sve koji uzmu knjigu u ruke) „uvlači“ u radnju.

Djelo s pregršt tema za komentiranje – podmetanje požara u Dalmaciji, odnosi roditelji – djeca (i što smo spremni napraviti jedni za druge), planinarenje i meteorologija, policijski postupci u otkrivanju počinitelja, utjecaj moćnika, stručni ljudi koji „čitaju“ i detektiraju probleme bez ikakvih pomagala, princip mase koja unaprijed osuđuje i povodi se za predvodnikom, žudnja za osvetom koja neprestano tinja...

Roman je naišao na veliko odobravanje svih članova kluba te su mu dodijeljene odlične ocjene, a Jurica Pavičić je zasigurno dobio i neke nove čitatelje preostalih djela.

S obzirom da su se svi složili da je bilo prekrasno u Noršiću, donijet je i zaključak da se i buduća čitateljska druženja odvijaju upravo tamo. Još je jedna novina vezana uz ovu godinu - svake prve srijede u mjesecu na repertoaru će biti djelo isključivo nekog od hrvatskih književnika/ica.

  :: opširnije :: 

Šoljanov krimić za ljubitelje čitanja

Nakon gotovo godinu dana, nakon čuvenog Kristiana Novaka, čitateljski klub je dobio zadatak pročitati djelo domaćeg autora, krimić "Osumnjičeni", odnosno "Jednostavno umorstvo", kako se originalno zvao kriminalistički roman isto tako poznatog i priznatog Antuna Šoljana.

Antun Šoljan je svojim djelovanjem obilježio šezdesete i devedesete godine 20. stoljeća, a zahvaljujući brojnim djelima koje je napisao i ostavio u naslijeđe generacijama koje su došle iza njega, spomenuto vrijeme ostalo je zapamćeno kao Šoljanovo vrijeme.

Manje je poznato da je napisao i jedan kriminalistički roman koji je očito napisao po narudžbi, smatrajući to gotovo “šahovskim problemom”, kako je sam izjavio. Slično misli i Pavao Pavličić koji u pogovoru novog izdanja napominje kako je Šoljan “volio misliti i postupati kao profesionalac, što nije podrazumijevalo samo njegov status slobodnog umjetnika, nego i pripravnost da prihvati svaku moguću vrstu književnog izazova”. Osumnjičeni su važni zato što je to prvi poslijeratni hrvatski krimić koji je povezao Zagorkinu "Kneginju iz Petrinjske ulice", napisanu 1910., s romanima suvremenih autora kao što su Pavao Pavličić i Goran Tribuson i što je to prvi Šoljanov objavljeni roman.

Nakon čitanja, velika većina, prisutnih članova kluba, se je složila da je djelo napisano znalački i zanatski uspješno po uzoru na engleski tip krimića. Svidjelo nam se je što Šoljan smješta radnju i likove u prepoznatljivo domaće okruženje. Primijetili smo da su kretanja pojedinih likova i njihovi odnosi prikazani pomalo zbunjujuće, a likovi liječnika i pojedinih osumnjičenika nisu dovoljno razrađeni. Zaključili smo da, možda najsvestraniji hrvatski pisac druge polovice 20. stoljeća, nije preferirao ovaj žanr, nego je djelo napisao po narudžbi jer je bio pripravan prihvatiti svaku moguću vrstu književnog izazova. „Netko je tada – devetsto pedesetih – zaželio dobiti krimić iz pera domaćega autora pa se tako obratio i Šoljanu. A on je valjda uzvratio: ‘Ako hoćete krimić, ja ću vam isporučiti krimić, samo se prvo moramo dogovoriti o cijeni.’” — Pavao Pavličić“

Književnu večer smo završili zabavno, igrajući se detektiva. Tražili smo zagonetne predmete, pokušavali dešifrirati vlastita imena napisana različitim tipovima šifri i odgonetnuti zamršene detektivke priče.

učiteljica Zvjezdana Malović

  :: opširnije :: 

Putovanje kroz vrijeme uz čajanku

Ovoga travnja čitateljski klub okupio se na proljetnoj čajanki uz djelo Prije nego što se kava ohladi, japanskog autora Toshikazua Kawaguchija. Roman je prvotno bio uspješan kazališni predložak, te je u sebi zadržao tragove teatralnog stila pisanja. Ovaj roman treći je u serijalu od pet romana i glavno pitanje koje postavlja čitatelju jest što bismo napravili kada bismo mogli putovati kroz vrijeme, makar na nekoliko minuta.

Zamislite da možete putovati kroz vrijeme. Vratiti se u prošlost ili otići u budućnost. Koliko je pametno dirati u prošlost i želimo li stvarno vidjeti svoju budućnost? To su pitanja o kojima smo razmišljali čitajući ovaj roman jer upravo u malom tokijskom kafiću Funiculi Funicula likovi spomenutog romana vraćali su se u prošlost i suočavali s budućnošću. Funiculi Funicula nije uobičajen kafić. Naime, ako sjednemo na određeno mjesto u kafiću, ono nas može transportirati kroz vrijeme. Naravno da sve ne bi bilo toliko jednostavno, za putovanje kroz vrijeme moramo slijediti niz strogih pravila, od kojih je najvažnije:

– Kad budete u prošlosti, morate popiti kavu prije nešto što se ohladi.

Putovanje kroz vrijeme počinje kada konobarica Kazu izrekne sva pravila i ulije kavu u šalicu. Osoba koja putuje kroz vrijeme, dakle, mora popiti kavu prije nego što se ohladi. Ako se pravila prekrše, osoba će postati duh i zauvijek će ostati zarobljena u kafiću.

Knjiga je podijeljena u 4 poglavlja (Ljubavnici, Bračni par, Sestre, Majka i dijete) koja su međusobno isprepletena i svako poglavlje bavi se nekim međuljudskim odnosom stoga se čitatelj lako povezuje sa svakom od priča.

Ovaj roman isprepliće elemente stvarnosti i fantastike i iako mi možda nemamo kafiće u kojima bi mogli putovati kroz vrijeme, poruka koju ističe roman vrlo je jednostavna. Iskoristimo vrijeme koje imamo za one koje volimo i za aktivnosti koje nas ispunjavaju, kako ne bismo žalili za prošlošću ili sanjarili o boljoj budućnosti. Budimo ovdje i sada.

učiteljica Nikolina Kramarić

  :: opširnije :: 

Žamor pčela okupio članove čitateljskog kluba

Posljednja srijeda u ožujku bila je rezervirana za druženje čitateljskog kluba. Ovaj mjesec na repertoaru je bila knjiga Žamor pčela autorice Sofije Segovie. Žamor pčela roman je smješten u doba Meksičke revolucije i epidemije španjolske gripe 1918. godine. U središtu priče je dječak pronađen ispod mosta, ogrnut pčelinjim plaštom. Dječak Simonopio koji na iznenadan način uđe u život obitelji Morales  pri tome ne znajući koliko će njegov dolazak utjecati na sudbinu cijele obitelji. Od ranog djetinjstva pčele su njegove čuvarice. Razumije pčele i pčele razumiju njega. Mnogi su se s vremenom navikli na dar koji ovaj dječak posjedujem iako postoje oni koji ga zbog toga preziru.  

Priča prati jednu obitelj kroz život  sa svim lijepim trenucima kao i prijetnjama, gubicima i nedaćama. Obitelji, prijateljstvo, ljudi koji uđu u naše živote i zauzmu važno mjesto, sjecanja na djetinjstvo kroz sva osjetila-samo su neki od motiva koji se protežu kroz ovu priču. Privrženost ljudima i mjestima, ljubav i odanost oslikane su kroz ovu priču.

Možda ćete čitanjem ove knjige prizvati sjecanje na vlastito odrastanje, mirise, okuse i zvukove djetinjstva.  Možda zagrlite svoje najbliže i ne ostavite za sutra ono što im već danas možete izreći. Koja god bila vaša reakcija, vjerujemo da vas ova knjiga neće ostaviti ravnodušnima te je članovi čitateljskog kluba toplo preporučaju.

socijalna pedagoginja Marija Kapuđija

  :: opširnije :: 

Prilika za čitanje Prisutnosti

Satirična priča o duševno zaostalom čovjeku, Chanse-u (u prijevodu šansa, prilika, vjerojatnost) kojemu je cijeli život ispunjavaju dvije stvari: gledanje mnoštva programa na televiziji i održavanje vrta. Ne zna pisati, ne zna čitati, nije obrazovan i kada se nađe ,stjecajem okolnosti, u svijetu koji mu do tada nije bio poznat ponavlja, imitira ponašanje i sadržaje koje je vidio na TV. Ne razumije što ga se pita i nakon duge stanke, koju drugi tumače kao znak dubokog razmišljanja, priča o svom vrtu i kako ga treba održavati. Političari i diplomati kojima se slučajno (by chanse) našao okružen tumače njegove riječi kao vrhunsku analizu gospodarske situacije u zemlji. Predsjednik države ga spominje u svom govoru, diplomati ga žele upoznati, obavještajne službe ga istražuju. U roku od sedam dana on postaje mogući kandidat za predsjednika SAD-a.

Autor je događaj smjestio u Ameriku, u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Britkom satirom i prigušenim humorom ismijava političku i gospodarsku elitu koja živi kao klasa za sebe, ukazuje na poguban utjecaj televizije i njenu mogućnost da zavede mase pružanjem lažnih ili neprovjerenih informacija (svaka sličnost s društvenim mrežama je slučajna, jer to tada nije postojalo) i propituje postoji li mogućnost (chanse) i društveni sustav (demokratski) da na vodeće položaje u državi dođe duševno zaostala osoba. Vrlo aktualno, zar ne?

Tihomir Ivanec

  :: opširnije :: 

Biramo li sreću sami?

Na jučerašnjem druženju članova čitateljskog kluba pokušali smo naći protuotrov današnjem stresnom i užurbanom životu. Potaknuti bestselerom „Krava koja je plakala“ Ajahna Brahma, promišljali smo o emocionalnoj iscrpljenosti nakon probijanja kroz svakodnevne informacije i dezinformacije koje nam serviraju mediji. U svjetlu toga, pojavilo se pitanje je li uopće moguće ugraditi ideju sporog življenja u naše živote kada neprestano osjećamo pritisak svakodnevnih obaveza, uz ambiciju da držimo korak s ostalima. Ova knjiga nas tjera na razmišljanje i pojednostavljuje način gledanja na život. Ističe odgovornost koju imamo nad svojim životima, iako se katkad čini da ju je jednostavnije svaliti na nekog drugog. Uči nas kako umiriti um da svjesno i namjerno reagira mudrije, opuštenije i bez stresa.

Knjiga je napisana u obliku kratkih i jednostavnih priča koje nam mogu u ovom nesigurnom vremenu, poslužiti kao izvor utjehe i nade. Jer što je život, nego niz isprepletenih priča? Autor nas podsjeća na jednostavnost života i njegovih temeljnih vrijednosti te nam otkriva važnost suosjećanja. To su priče o hrabrosti nošenja sa životnim teškoćama, slobodi od straha i oslobođenju od boli suvremenog života, životnom putu mudrosti i istinske sreće. U našoj plodnoj diskusiji o knjizi, iskočilo je pitanje što je uopće sreća? Čini se mnogima da je to samo jedna od riječi za koje nitko na zna njeno točno značenje. Je li to možda osjećaj koji sami biramo ili čekamo da nam se sreća slučajno dogodi kao nešto izvanjsko? Je li ona unutar nas ili u našoj neposrednoj okolini? Gdje je njen izvor?

Ako ste i vi među onima koji vjeruju da je sreća osjećaj koji sami biramo i stvaramo, onda je ovo knjiga koja će vam pomoći u toj potrazi. Priče iz ove knjige će vas zasigurno nasmijati i natjerati da život počnete gledati novim očima.

učiteljica Danijela Horvat

  :: opširnije :: 

Carver pred članovima čitateljskog kluba

Članovi čitateljskog kluba su, prema odabiru Ljiljane Fresl, u siječnju imali zadatak pročitati djelo Odakle zovem - izabrane priče Raymonda Carvera. Knjiga Odakle zovem, s originalnim autorovim predgovorom i posljednjim verzijama njegovih najboljih priča, je njegova ključna prozna knjiga. Raymond Carver (1938. – 1988.) bio je američki pisac kratkih priča i pjesnik. Smatra se velikim američkim piscem druge polovice 20. stoljeća i jednim od najzaslužnijih za revitalizaciju forme kratke priče 80-ih godina, a malo prije smrti su ga zvali američkim Čehovom.

Djelo je većinu članova kluba izazvalo na raspravu o temama priča, stilu pisanja i odabiru likova kao i njihovoj karakterizaciji. Naime, Carver je pisao o onome što je vidio i iskusio – o pijančevanju, usamljenosti, besparici, nerazumijevanju, nestajanju ljubavi, stvorivši jedan osobeni književni jezik. Njegove priče, na kraju, ostavljaju čitatelju da sam osmisli nastavak radnje, a i mnogi postupci likova ga ostavljaju u nedoumici. Na kraju smo se složila da nas ovakva literatura osvješćuje i približava stvarnosti koja je često okrutna i tužna.

Članovi kluba smatraju da književno djelo treba otvarati vidike i inspirirati nas da živimo na ljepši način. Knjige su one koje nam šire vidike, odgajaju i čine nas boljim osobama, a ovo djelo nas stavlja na kušnju. Poticajne knjige koje čitamo ostavljaju trag u našoj duši.

učiteljica Zvjezdana Malović

  :: opširnije :: 

Etida za članove čitateljskog kluba

Posljednji ovogodišnji susret bio je rezerviran za kratku priču Etida manje poznatog splitskog autora Antonija Stipinovića koji se tek upustio u kratkopričaške vode. Da je na dobrom putu, svjedoči i izvrstan prijem kod čitatelja kluba.

Priča je to koja nas potiče da zavirimo dublje u sebe i preispitamo mnoga područja. Sam početak priče vezan uz ispijanje kave, kao tipičnog početka dana kada se uključujemo ili isključujemo iz užurbanog svijeta, donosi ideju o slobodi i koliko je ona prividna, koliko nam duljina uzdi dopušta da ju osjetimo. Što se događa s našim mislima i jesmo li mi zaista vladari svoje svijesti?  Tu je i taj nevidljivi strah od moći misli, jesmo li svjesni koliku moć imaju naše misli i što su sve u mogućnosti potaknuti ili postići? Možemo li mi zaista upravljati svojim mislima ili one imaju svoju slobodu koja se ne može ukalupiti u društvene okvire?

Čitateljima je bila zanimljiva i matafora ruku, tog naprednog alata koji nam je dan da možemo činiti kreativne stvari ili nešto destruktivno.

U ovom košmaru misli koji se čini nepovezanim prepoznajemo zapravo skladnu cjelinu. Autorov stil pisanja u obliku struje svijesti čitateljima se iznimno svidio, kao i forma koju je autor odabrao. Uz sav filozofski diskurz, na pritajen način u priču se uvlači i humor.

Ovaj susret otvorio je mnoga pitanja o užurbanosti života i brzini ideja i misli koje svakodnevno obrađujemo, a iza nas ostaje onaj dio kojeg nismo ni svjesni. I sve se to dogodi u trenutku ispijanja jedne kave na Dvoru.

Nakon interpretacije priče, sudionici su kratko upućeni u oblike kreativnih terapija, muzikoterapije i biblioterapije te smo svi poslušali Etidu u es-molu i na ulomku Posljednjih Stipančića pokušali proanalizirati probleme lika i otkriti njegovu osobnost. Sve je to bilo popraćeno blagdanskim raspoloženjem i uređenjem, uz prigušena svjetla i toplinu svijeća, veselimo se novim susretima!

knjižničarka Ivančica Otmačić

  :: opširnije :: 

Doppler natjerao na razmišljanje

Mjesec studeni donio je pred članove čitateljskog kluba izazovan roman po izboru Marije Benković. „Dopler“ Erlenda Loea knjiga je koja preispituje odnose čovjeka i prirode kroz pobunu glavnog junaka protiv „briljantnosti“ u najširem obliku. Njegov bijeg u samoću šume stilski je simpatično i pitko napisano djelo koje se čita lakoćom, tjera na razmišljanje o prioritetima i važnosti, a na samom kraju ostavlja čitatelja u svojevrsnoj nedoumici.

Kroz rečenice norveškog pisca upućena je jasna kritika društva te naglašenost besmisla onoga čemu stremi prosječan čovjek. Pomalo surova životna priča ispričana je na duhovit (čak i sarkastičan) način te je naišla na simpatije članova kluba.

Koliko je zaživjelo čitanje među djelatnicima u našoj školi (osim činjenice da je svakoga mjeseca na repertorau nova knjiga) svjedoči i podatak da i dojučerašnja pedagoginja Tena Dell'Asta nije željela propustiti susret članova kluba te se putem video veze javila iz daleke Finske.

  :: opširnije :: 

"I vječno pjevaju šume" u školskoj knjižnici

I ove školske godine čitateljski klub OŠ Milana Langa nastavlja veselo druženje uz knjigu. Na početku novog ciklusa odabran je roman iz života u Norveškoj od 1760. do 1810. godine autora Trygve Gulbranssena pod naslovom I vječno pjevaju šume. Roman je prvi dio norveške trilogije u kojoj se još nalaze Vjetar s planine i Nema puta naokolo. Već u prvoj knjizi slikovito je prikazana priroda Norveške i život jedne obitelji na hladnom sjeveru Skandinavije tijekom pola stoljeća. Čitatelj prati tradicionalne običaje, patrijahalan način razmišljanja, usku povezanost likova s prirodom, hladnoćom i norveškom šumom. Likovi u knjizi su osebujni, svaki na svoj način, a glavni lik, Stari Dag, čvrstom rukom autoritativno upravlja svime, imanjem i ljudima u svojoj okolini. Priča je to potpuno drugačija od vremena i svijeta u kojem mi danas živimo. Stoga je zanimljiva članovima kluba i izaziva na čitanje ostalih dviju knjiga iz trilogije.

učiteljica Sanja Barbarić

  :: opširnije :: 

Stoner izazvao reakcije

Članovi čitateljskog kluba, nakon ljetne pauze obložene slanim morskim zrakom, vratili su se knjigama. Novu sezonu otvorio je Tomislav Mićić knjigom Johna Williamsa - Stoner. Knjiga je to koja je u početku prošla nezapaženo među čitateljima iako ju je kritika nahvalila. Tek u 21.st doživjela je svoju renesansu, ponajviše u Europi.

Knjiga govori o sveučilišnom profesoru i njegovom životu od trenutka upisa na studiji agronomije, koju je zamijenio engleskom književnošću, sve do njegove smrti. Stoner nije ni po čemu poseban, nije nekakav junak na kojeg bi se netko mogao ugledati. Kao što u našem školstvu ljudi dolaze i odlaze, većinu niti više ne spominjemo, tako ni on nije ostavio neki poseban trag. Stoner jednostavno kao da skače iz jednog nesretnog izbora u drugi. Posebno do izražaja dolazi njegov nesretan i nesređen brak s neurotičnom ženom kojoj se nije u stanju suprotstaviti i kojoj je dozvolio da uništi njihovo jedino dijete, kćer Gracie. On je posvećen samo radu, spas pronalazi u književnosti. Jedina svjetla točka njegova života jest njegova ljubavnica. Uz nju se osjeća živim, sretnim.... Ali i to uništava pod teretom tadašnjeg lažno moralnog društva. 

Među članovima našeg kluba Stoner je izazvao pobunu i protest protiv takvog načina življenja, razmišljanja. Sve je Stoner dotaknuo i naveo na ljutnju, frustraciju izazvanu njegovim postupcima i njegovim nečinjenjem, nesudjelovanjem u životu, njegovim mlakim nesuprotstavljanjem vlastitoj ženi koja je bijesna na njega jer ga smatra krivim za uništenje vlastitog života.

Postavlja se pitanje - kako je moguće da jedan takva lik izazove odjednom takvu pomutnju i nakon gotovo 40 godina od izdanja postane hit među čitateljima? Možda zato jer se Stoner krije u svima nama. Jer svi mi u životu ponekad puštamo da stvari teku mimo nas i plovimo strujom koja nas nosi. Zapitajmo se napokon - zašto nas je toliko iživcirao? Jesmo li baš sigurni da se možda ne ljutimo dijelom i na sami sebe jer nas je Stoner bar malo razotkrio sebi samima....

učitelj Tomislav Mićić

  :: opširnije :: 

Za kraj – Dražesno kolektivno samoubojstvo

Za posljednje druženje članova čitateljskog kluba OŠ Milana Langa u ovoj školskoj godini odabran je roman Dražesno kolektivno samoubojstvo finskog pisca Arta Paasilinna. U knjizi je na duhovit način obrađena ozbiljna tema samoubojstva, uz veliku dozu crnog humora i apsurda. Knjiga ima sretan kraj jer su ljudi koji su razmišljali o samoubojstvu zbog ovog ili onog razloga shvatili da su razmišljajući o samoubojstvu zapravo počeli jasnije razmišljati o životu.

pedagoginja Tena Štengl

  :: opširnije :: 

Kristian Novak u Bregani

Jučer je školu u Bregani posjetio pisac Kristian Novak. Svakoga mjeseca članovi čitateljskog kluba se sastaju kako bi analizirali određeno djelo po odabiru jednog od njih, a svibanjski susret ponudio je hit-roman „Ciganin, ali najljepši“. Književnik je spremno prihvatio poziv i čak nekoliko sati proveo u druženju s djelatnicima škola (priključili su se i članovi čitateljskog kluba OŠ Mihaela Šiloboda).

U spontanom razgovoru čitatelji i pisac dotakli su se inspiracije, položaja Roma, strukture djela i likova, komentirali su pojedine dijelove romana, pokušavali odrediti dominantnu žanrovsku crtu, nevezano prebacivali na stvarni život i iznosili vlastita iskustva....

Jednom riječju - uživali!

Ležeran, neposredan, srdačan i pristupačan Kristian Novak oduševio je sve prisutne te u vrlo skoroj budućnosti najavio i novu knjigu koja se željno očekuje.

Do nekog skorog druženja...

  :: opširnije :: 

Ozračje Japana u školskoj knjižnici

Roman spisateljice Lize Dalby (Pripovijest o Murasaki) odveo je članove čitateljskog kluba u daleki Japan i 11. stoljeće. Murasaki Shikibu bila je spisateljica, pjesnikinja i počasna dvorska dama carskog dvora u Japanu tijekom perioda Heian. Ona je autorica remek-djela japanske književnosti Pripovijest o princu Genjiju (Genji monogatari). Pripovijest o Murasaki iscrpna je i izvrsna priča o toj vječnoj pjesnikinji što je živjela u očaravajućem vremenu i na tako egzotičnom mjestu. Ovo je priča o poetesi i usamljenoj ženi, koja je započela pisanje za zabavu prijateljicama, a nastavila kao dvorski pripovjedač i pisac. Liza Dalby na zadivljujući način oživljava drevni Japan, bilo da piše o tajanstvenim poljima riže ili o političkim zbivanjima na dvoru.

Vrijednost ovog književnog djela jest i ta što djelo sadrži više od 800 waka. Waka (和歌, doslovno "japanska pjesma") ili Yamato uta predstavlja žanr klasične japanske poezije, odnosno jedan od glavnih oblika japanske književnosti. Ovaj književni susret proveli smo u razgovoru o položaju žena, razlikama među spolovima na japanskom dvoru i danas, kulturnim razlikama, umjetnosti i povezanosti s prirodom. Ugođaj je upotpunio cvijet japanske trešnje i zvuk narodne pjesme Sakura sakura, a za uspomenu okušali smo se u izradi leptira i ždrala u origami tehnici.

učiteljica Zvjezdana Malović

  :: opširnije ::  » Arhiva naših vijesti