Posjetili smo Krapinu i dvorac Trakošćan. Vozili smo se sat vremena, a najprije smo krenuli u Muzej krapinskih neandertalaca. Prvi dio bio je gledanje filma o svakodnevnici praljudi koji su prije puno tisuća godina obitavali i vodili svoje živote na ovim prostorima. Nakon filma podijelili smo se u tri grupe, a vodič nas je poveo u razgledavanje muzeja. Vidjeli smo sve od postanka svemira, Zemlje, svih planeta, preko praljudi, divovskih gmazova, biljaka u mezozoiku i paleozoiku do novog doba i važnih ljudi iz novije povijesti. Prošli smo put vremena u kojem su stvoreni ljudi kakvi smo i mi danas. Taj je muzej prikazao cijelu povijest planeta Zemlje i svemira. Zatim smo se, izašavši iz muzeja, uputili na nešto veću visinu. Išli smo puteljkom do mjesta odakle se vidi šira okolica Krapine. Tamo se moj razred fotografirao za uspomenu, a vidjeli smo i kipove neadertalaca prikazanih u filmu.

Nakon duže vožnje autobusom stigli smo do našeg drugog odredišta – dvorca Trakošćan. Podijelili smo se u dvije grupe te nas je vodič proveo kroz razne sobe u dvorani. Bili smo u sobi u kojoj su se susretali lovci i ondje smo se divili lovačkim trofejima. Prošli smo i kroz vitešku dvoranu u kojoj se nalaze dva cjelovito očuvana viteška oklopa iz 16. stoljeća, knjižnica, spavaće sobe, soba za sviranje u kojoj još i sad stoji klavir te sobu u kojoj je ručala obitelj Drašković. Zbirka portreta obitelji Drašković i njihovih rođaka te umjetničke slike Julijane Erdödy Drašković iz 17. st. krase hodnike ovog dvorca. Stvarno je bila nadarena! Nakon što smo prošli kroz prostore jednog od najljepših dvoraca hrvatske povijesti u prostranom parku vidjeli smo kapelu sv. Ivana iz 18. stoljeća. Taj obilazak upoznao nas je sa životom obitelji Drašković te grofova i vitezova koji su išli u lov i branili dvorac. Mjesto odiše predivnom starošću, priča svoju priču i ima neku tajanstvenost u sebi. Jezero, kojeg natkriva mnoštvo stabala, upotpunjuje dolinu ispod dvorca. U podnožju dvorca je mali gradić odakle se mogu ponijeti zanimljivi suveniri.

Autobusom smo potom došli do restorana u kojem smo ručali. Poslije smo imali vremena za razonodu i rekreaciju u parku iza restorana. Naši glasovi odjekivali su ovim prostorom više od sat vremena. To je bilo naše vrijeme! Premda nam je kiša željela pokvariti raspoloženje, mi smo joj se usprotivili te zajedno s prijateljima i učiteljima, u dobrom raspoloženju, doživjeli ovaj prostor – dotaknuli blago Hrvatskog zagorja.

Klara Bedeničić  7. c

Brežuljci, vinogradi, šume i seoske kućice prizor je koji nas je pratio cijelim putem od Bregane do našeg odredišta, Krapine. Svi sedmi razredi, uz pratnju učitelja, svoju terensku nastavu proveli su u sjevernijim predjelima Lijepe Naše. Najprije smo posjetili Muzej krapinskih neandertalaca nedaleko poznatog nalazišta brda Hušnjakovo. Prije početka razgledavanja pogledali smo kratak uvodni film o životu koji su vodili prvi ljudi prije otprilike   80 000 godina. Iznenadila sam se kako su tadašnji ljudi uspjeli preživljavati samo uz pomoć onoga što im je priroda dala. Tijekom razgledavanja muzeja na podu su bili ispisani neki važni datumi i godine kao i 1899. godina kojom je sve počelo. Te je godine Dragutin Gorjanović -Kramberger pronašao stotine ostataka ljudskih kostiju. Zahvaljujući njegovom nalazištu danas se tu nalazi ovaj muzej koji je ujedno i prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj. Najviše mi se svidio dio muzeja koji nas je vremeplovom poveo od postanka Zemlje sve do pojave prvih ljudi. Bilo je veoma zanimljivo saznati što se događalo milijunima godina od danas te kako je zapravo nastala i razvijala se flora i fauna kakvu danas poznajemo i koja nas danas okružuje.

Nakon poučnog obilaska muzeja autobusom smo se odvezli do jednog od najočuvanijih dvoraca u Hrvatskoj - Trakošćana. Voditeljica nas je provela svim katovima dvorca, niskim i visokim prizemljem, prvim i drugim katom koji je tada bio rezerviran za goste. Dvorac Trakošćan izgrađen je u 13. stoljeću s ciljem obrambene utvrde, a posjedovala ga je obitelj Drašković. Obišli smo lovačku sobu, prostoriju za balove i koncerte, spavaće sobe, kuhinju i gostinjske sobe. U svakoj prostoji zidovi su bili urešeni mnoštvom portreta vojskovođa, djece, žena i mladića koji su ondje živjeli. Svaka je soba imala je i peć koja se ložila izvana i grijala prostoriju, a neke su sobe imale i otvoren kamin koji je služio samo za ljepši ugođaj. Nakon razgledavanja ponovno je uslijedila vožnja busom do restorana "Stara škola" gdje smo ručali i imali svoje slobodno vrijeme. Ova terenska nastava izuzetno mi se svidjela zato što  me upoznala  s  prirodnim i kulturnim ljepotama koje krase naše Hrvatsko zagorje.

Marcela Babić 7.a