Ono što mi je bio glavni kriterij kod odabira aktivnosti, pored obrazovnog cilja, da to učenicima bude zabavno i radosno iskustvo. Danas mnoga djeca govore kako je škola dosadna, brzo zaboravljaju što su i kada učila…što me redovito podsjeti na onu izreku koja govori o tome kako nije toliko bitno što ste djecu naučili, već kako su se ona pritom osjećala! Znamo da je znanstveno dokazano kako najbolje pamtimo kada su nam emocije najviše uključene, stoga je mi je taj kriterij kod odabira aktivnosti bio vrlo važan.

Projekt je bio raznolik i samim time što su u njega bili uključeni sudionici raznih područja od jezika do glazbe.Mogli bismo sad nabrajati što smo radili u glazbenom dijelu, počevši od slušanja „Ode radosti“, nacionalnih himni, do pjevanja „Lijepe naše“ i „Bratec Martin“ na 5 jezika, no ovako vam zasigurno ne mogu dočarati tu svečanu atmosferu u razredu pri slušanju himni te revnost učenika u pjevanju pjesmice na čak 5 jezika, a nipošto vam ne mogu objasniti tu posebnu energiju koju prenosi naš učitelj glazbe Marin Rimac kako na učenike tako i na odrasle sudionike projekta. Moram pohvaliti trenutak nakon završetka himne jer unatoč spontanoj želji za pljeskom…nitko nije pljesnuo! Također postojao je još jedan takav trenutak ponosa našim učenicima, a to je bio neposredan trenutak pred puštanje himne kada je najavljena himna najljepše zemlje na svijetu i od učenika smo čuli samo jedan odgovor: Hrvatska! (Je li moguće da smo napokon iznjedrili generaciju koja voli i cijeni svoje više nego tuđe?!)

Ono što je po meni bio vrhunac projekta,  trenutak je kad su učenici četvrtog razreda učili i vježbali bečki i engleski valcer. Možete li zamisliti što njima znači plesanje u muško-ženskim parovima? Trema je bila strašna, ali brzo premostiva. Bilo je i onih koji su čak dan prije najavljivali bolovanje čuvši u kojoj će se situaciji sutradan zateći. Srećom ništa takvo se nije obistinilo i radi toga su zaslužili naše poštovanje. Nakon glazbenog dijela projekta učenici su imali priliku slušati „Zlatokosu i 3 medvjeda“ u interpretaciji učiteljice engleskog i njemačkog. Potom je slijedila izrada plakata u koje se svi mogu uvjeriti koliko su vješto i s puno truda izrađeni. Smješteni su u glavni hol škole. Nakon toliko organiziranih aktivnosti, učenici su zaista zaslužili „tea-time“ tj. englesko vrijeme za čaj. Imali su priliku probati tradicionalan engleski čaj s pripremljenom zakuskom, koja je nestala prije nego sam uspjela zabilježiti fotoaparatom. (Eto dokaza kako projektni dan otvara djeci apetit!)

I na kraju ono s čim su zasigurno bili oduševljeni,  bilo je iznenađenje u obliku trajnih uspomena na naše druženje. Riječ je o promotivnom materijalu Vijeća Europe koji u obliku narukvica, naljepnica i plakata, ilustrira raznolikost jezika u Europi. Na kraju imam potrebu istaknuti izvrsnu suradnju sa svojim projektnim timom koji se sastojao od  kolegica razredne nastave Ivone Injić i Ivane Smolej Kolarek, kolegice njemačkog jezika Irene Matijaščić i učitelja glazbenog Marina Rimca jer su mi svi zajedno (uz široke osmjehe mojih učenika 4. a i 4 c) pomogli učiniti ovo iskustvo ugodno i ispunjavajuće.

učiteljica engleskog jezika Danijela Horvat Šutić