Naši učitelji/ce Aleksandra Gudlin Mićić, Maja Pritišanac Jug i Tomislav Mićić u sklopu Erasmus programa, a u ovom slučaju job shadowing, od 24.3. do 29.3.20024. boravili su u Ljubljani, prijestolnici Republike Slovenije, u OŠ Martina Krpana.

Dočekala nas je koordinatorica Anja Kocmur, učiteljica kojoj je taj tjedan bio i zadnji tjedan u toj školi. Ona nas je uvela u raspored petodnevnih aktivnost u školi. Prvi smo dan svo troje pratili nastavu posvećenu fit pedagogiji. Fit pedagogija je integrirana strategija podučavanja koja se temelji na učenju kroz pokret. Način učenja je igra koja promiče radost, prijateljstvo, suradnju. Djeci se stavlja određeni zadatak i potiče ih se da sami traže rješenje, da razmišljaju i pokušavaju na različite načine, da uče na pogreškama, istražuju vlastite sposobnosti. Djeca su cijelo vrijeme aktivna, motiviranija su, jako uživaju. Ne ističe se neuspjeh, već važnost malih uspjeha. Promatrali smo kako to funkcionira u nastavi engleskog jezika i matematike kod nižih razreda te na satu slovenskog jezika kod viših. Djeci je to zabavno i s veseljem rješavaju zadatke. Zanimljivo je da učiteljice usred sata, kada primijeti da učenicima popušta pažnja, primjenjuju aktivni prekid bilo pljeskanjem, glasanjem, tapkanjem nogama ili trčanjem po hodniku.

Sljedećih dana smo odvojeni pratili nastavu po predmetima. Nastava je većinom klasična, ali uvijek se naglo prekida sat nekim elementom fit pedagogije. Učionice u višim razredima opremljene su velikim pametnim ekranima koji su uvijek u pogonu. U nižim razredima postavljeni su projektori i bijele ploče koje ujedno služe i kao platno za projekciju. Zelenih ploča u školi nema.

Škola je baš rađena prema potrebama učenika i učitelja. Hodnici su široki i puni svjetla. Rasvjeta na hodnicima se pali tek kada netko prolazi. Puno ulažu u ekološko održavanje – svaka učionica, a i na hodniku smo vidjeli, ima kante za recikliranje otpada. Tome je podređena i zdrava prehrana učenika. Za doručak, kako oni kažu malica, jede se ribana mrkva, domaće vrhnje, namaz od povrća. Ručak, na slovenskom kozilo, kuha se svaki dan. Kombinira se meso i povrće. Zanimljivo je da u školi postoji učionica za kulinarsku grupu. Djeca su nam poslije donosila peciva koja su sama ispekla. Učitelji ne jedu u zbornici, već sjede među djecom postižući time i mir za vrijeme jela. A nakon svakog obroka učenici sami pospremaju stolove pod nadzorom svojih dežurnih učitelja. Posao im je olakšan jer svi svoje ostatke hrane nose u kuhinju.

Učionice su im manje nego naše, a opet dovoljno velike. Opremljene su velikim ormarima, kod nižih razreda čitav je zid prekriven pločama od pluta. Nemaju klasične klupe, već svaki učenik ima svoj stol, naravno u nižim razredima su stolovi i stolci prilagođeni njima. Najveća je učionica tehničkog. Ona se sastoji iz dva dijela. U jednom smo vidjeli strojeve za bušenje, rezanje. Pokazali su nam i svoje vlastite radove od drva. Dvorana za tjelesni nije veća od naše, ali je uz nju i mala teretana za učitelje.

U razredima vlada disciplina, učenici hodaju u papučama. Tko ih nema hoda bos. Viši razredi, 7., 8. i 9. u glavnim predmetima (slovenski, matematika, engleski)  dijele se u manje grupe.

Knjižnica je sva u staklu. Podijeljena u dva dijela – za učenike i učitelje. Ali nema stalno radno vrijeme. Malo radi, pa malo ne radi. Ovisi o obavezama knjižničarke.

Primijetili smo da na nastavi nema asistenata. Imaju dvije pedagoginje u školi koje vode računa o djeci s posebnim potrebama, a svojim uredima imaju dio s par klupa i pločom gdje povremeno rade s tom djecom. U pomoć im dolaze i vanjske pedagoginje koje jedan dan u tjednu provedu s jednim od učenika na nastavi.

Posljednji dan ravnateljica Barbara Žitnik Ternovec provela nas je Ljubljanom. "Sreli" smo Prešerna, saznali da muza iznad njegove glave rukom pokazuje na prozor kuće gdje boravila njegova Julija. Obišli smo stari Grad do kojeg vodi žičara, vidjeli Muzej eksperimenata u kojem smo se zabavljali kao mala djeca. I na kraju posjetili srednju Telekomunikacijsko-informatičku školu u kojoj je suprug ravnateljice ujedno i zamjenik ravnateljice, a i profesor povijesti. Na njegovom satu upoznali smo se s digitalnim alatima. Proveo nas kroz školu, pokazao nam teretanu za profesore i učenike, opremljene telekomunikacijske i informatičke učionice….

Ovo je tek mala slika onoga što vidjeli i doživjeli. Učitelji su ljubazni, vedri. Vratili smo se u Breganu puni dojmova. Pozitivnih. Doista vrijedi upoznati njihovo školstvo koje se nosi i s nekim nama sličnim problemima. Ali svoje učenike pripremaju za život.

učitelj Tomislav Mićić