Posljednji ovogodišnji susret bio je rezerviran za kratku priču Etida manje poznatog splitskog autora Antonija Stipinovića koji se tek upustio u kratkopričaške vode. Da je na dobrom putu, svjedoči i izvrstan prijem kod čitatelja kluba.

Priča je to koja nas potiče da zavirimo dublje u sebe i preispitamo mnoga područja. Sam početak priče vezan uz ispijanje kave, kao tipičnog početka dana kada se uključujemo ili isključujemo iz užurbanog svijeta, donosi ideju o slobodi i koliko je ona prividna, koliko nam duljina uzdi dopušta da ju osjetimo. Što se događa s našim mislima i jesmo li mi zaista vladari svoje svijesti?  Tu je i taj nevidljivi strah od moći misli, jesmo li svjesni koliku moć imaju naše misli i što su sve u mogućnosti potaknuti ili postići? Možemo li mi zaista upravljati svojim mislima ili one imaju svoju slobodu koja se ne može ukalupiti u društvene okvire?

Čitateljima je bila zanimljiva i matafora ruku, tog naprednog alata koji nam je dan da možemo činiti kreativne stvari ili nešto destruktivno.

U ovom košmaru misli koji se čini nepovezanim prepoznajemo zapravo skladnu cjelinu. Autorov stil pisanja u obliku struje svijesti čitateljima se iznimno svidio, kao i forma koju je autor odabrao. Uz sav filozofski diskurz, na pritajen način u priču se uvlači i humor.

Ovaj susret otvorio je mnoga pitanja o užurbanosti života i brzini ideja i misli koje svakodnevno obrađujemo, a iza nas ostaje onaj dio kojeg nismo ni svjesni. I sve se to dogodi u trenutku ispijanja jedne kave na Dvoru.

Nakon interpretacije priče, sudionici su kratko upućeni u oblike kreativnih terapija, muzikoterapije i biblioterapije te smo svi poslušali Etidu u es-molu i na ulomku Posljednjih Stipančića pokušali proanalizirati probleme lika i otkriti njegovu osobnost. Sve je to bilo popraćeno blagdanskim raspoloženjem i uređenjem, uz prigušena svjetla i toplinu svijeća, veselimo se novim susretima!

knjižničarka Ivančica Otmačić