Promatrali smo preko mikroskopa pera ptica, njihovu strukturu koja im omogućava mogućnost letenja. Preko durbina uočavali smo i najsitnije detalje na našoj bari. Kad smo u ruke primili najsitnije jaje iz napuštenog gnijezda male čigre, ono labuđe činilo se još većim. U kvizu prepoznavanja pjeva ptica bio je pravi izazov i svi smo bili pobjednici.

Snimanje i oprema kao i priča o satima mirna sjedenja i čekanja u šatoru za kamuflažu, u kojeg je zavirio svatko učinila je napetost i interes još i većim. Već od  prvog razreda trudimo se biti eko razred. Sad je ideja i želja da svi mi poput te male uporne ptičice postanemo njeni mali zaštitari a ona naš motiv i simbol razreda. Želja nam je da u sljedećem razdoblju odemo i mi na jezero Rakitje i pokušamo još i više uživo saznati,  upoznati naše nove prijatelje u svijetu ptica močvarica.

Gitinom tati hvala za velik poticaj, uz želju da snimi još mnogo prekrasnih ptica i da i dalje uživa u čarima prirode.

učiteljica Greta Mahović