Ovoga travnja čitateljski klub okupio se na proljetnoj čajanki uz djelo Prije nego što se kava ohladi, japanskog autora Toshikazua Kawaguchija. Roman je prvotno bio uspješan kazališni predložak, te je u sebi zadržao tragove teatralnog stila pisanja. Ovaj roman treći je u serijalu od pet romana i glavno pitanje koje postavlja čitatelju jest što bismo napravili kada bismo mogli putovati kroz vrijeme, makar na nekoliko minuta.

Zamislite da možete putovati kroz vrijeme. Vratiti se u prošlost ili otići u budućnost. Koliko je pametno dirati u prošlost i želimo li stvarno vidjeti svoju budućnost? To su pitanja o kojima smo razmišljali čitajući ovaj roman jer upravo u malom tokijskom kafiću Funiculi Funicula likovi spomenutog romana vraćali su se u prošlost i suočavali s budućnošću. Funiculi Funicula nije uobičajen kafić. Naime, ako sjednemo na određeno mjesto u kafiću, ono nas može transportirati kroz vrijeme. Naravno da sve ne bi bilo toliko jednostavno, za putovanje kroz vrijeme moramo slijediti niz strogih pravila, od kojih je najvažnije:

– Kad budete u prošlosti, morate popiti kavu prije nešto što se ohladi.

Putovanje kroz vrijeme počinje kada konobarica Kazu izrekne sva pravila i ulije kavu u šalicu. Osoba koja putuje kroz vrijeme, dakle, mora popiti kavu prije nego što se ohladi. Ako se pravila prekrše, osoba će postati duh i zauvijek će ostati zarobljena u kafiću.

Knjiga je podijeljena u 4 poglavlja (Ljubavnici, Bračni par, Sestre, Majka i dijete) koja su međusobno isprepletena i svako poglavlje bavi se nekim međuljudskim odnosom stoga se čitatelj lako povezuje sa svakom od priča.

Ovaj roman isprepliće elemente stvarnosti i fantastike i iako mi možda nemamo kafiće u kojima bi mogli putovati kroz vrijeme, poruka koju ističe roman vrlo je jednostavna. Iskoristimo vrijeme koje imamo za one koje volimo i za aktivnosti koje nas ispunjavaju, kako ne bismo žalili za prošlošću ili sanjarili o boljoj budućnosti. Budimo ovdje i sada.

učiteljica Nikolina Kramarić