Tuđi čovik nikad neće znati...

Kako nekome objasniti činjenicu da je danas u Breganu pristiglo više od dvadeset školskih djelatnika koji su, bez dodatnih benificija i bez zadrške, odlučili podržati tradicionalni projekt kojim se nastoji dodatno povezati lokalna zajednica i škola? Ne zaboravite da se radi o suboti nakon iznimno stresna i naporna dva početna tjedna nastave (neki bi jedva dočekali da se odmore)...

Kako nekome objasniti da su ti isti djelatnici bili dobre volje, vedri i nasmijani poput današnjeg sunčanog dana ili u skladu s bojama prigodnih majica koje su obukli? Učitelji razredne i predmetne nastave, stručni suradnici, tehničko i administrativno osoblje, pomoćnici u nastavi, ravnatelj...

Svi zajedno kao jedan!

Kako nekome objasniti činjenicu da je školska kuharica Mirjana Bencalić tijekom tjedna ponovno pripremila više od trideset vrsta knedli? O nekim vrstama ste možda čitali samo u kuharskim priručnicima, a nikada ih niste vidjeli uživo. Kako objasniti da se radi o gotovo 2000 (dvije tisuće, hej!!!) knedli koje su se podijelile danas na školskom igralištu?

Kako objasniti činjenicu da je voditelj računovodstva stigao u školu već u 5,30 kako bi meso u kotliću (koje se, naravno, posluživalo s knedlima od kruha) na vrijeme bilo gotovo?

Kako objasniti činjenicu da se od dobrovoljnih priloga prikupilo novaca kao nikada do sada? Čak 1676 eura iliti 12 628 kn (cjelokupan iznos bit će usmjeren za nabavu novih knjiga za školsku knjižnicu).

Kako objasniti činjenicu da su nakon završetka svi (ali baš svi!) sudjelovali u pospremanju stolova, razglasa i svega što je doneseno na školsko igralište – i učenici, i roditelji, i djelatnici škole...

Tuđi čovik nikad neće znati...

A odgovor je sasvim jednostavan – još smo jednom dokazali kakvo naša škola veliko srce ima! Svojim primjerom pokazali da se ne živi od neprestanog jambranja, već da se može, ako se istinski želi. Izašli smo iz okvira školskih prostora i dodatno se približili onima koji nas okružuju – učenicima i roditeljima. I sve to na dobrovoljnoj bazi, bez ikakve prisile...

I ponovit ću po tko zna koji put – kako onda nećeš biti ponosan ravnatelj kad imaš takve ljude oko sebe? Hvala još jednom svima koji su pripomogli da još jedna Knedlijada i likerijada bude uspješna!

P. S. Stigli smo do sedmog izdanja. Neki kažu da je taj broj vrijeme kada se prekidaju čak i najskladniji brakovi. Dodat ću samo - ne brinite za nas! Simbioza se nastavlja i nadalje – vidimo se sljedećeg rujna na 8. Knedlijadi...