Košarkaši s broncom oko vrata
Protekle subote održano je natjecanje u košarci između četiri momčadi osnovnih škola. Utakmice su igrane na glavnom terenu Sportske dvorane Samobor što je odmah uveličalo cijeli turnir. Gotovo svim našim učenicima to su bile prve utakmice u životu pa je, očekivano, veći uspjeh za sada izostao. Među okupljenim ekipama većinom je riječ o učenicima koji treniraju košarku u svojim klubovima dok ostali „haklaju“ kad stignu.
Najbolja je bila ekipa ŠŠD Stražnik iz Osnovne škole Samobor, a nakon njih ŠŠD Alfa iz Osnovne škole Vladimira Dešćaka. Pored ove dvije momčadi su naši učenici osam četvrtina za redom bili prisiljeni stjecati iskustvo tražeći svoju igru. Srećom, u dvorani koju još uvijek znamo nazvati novom, nije radio veliki službeni semafor pa se zaostatak na malom stolnom brojčaniku ni u jedno trenutku nije činio prevelik. Bilo je koševa i s naše strane, no ne ide to sam-tak. U početku je koš uvijek previsok, obruč premalen, ruka se skrati, a lopta onda leti uvijek na krivo mjesto. Dosta lopti je izgubljeno pa su sijevale kontre, trebalo je to izdržati, zato su dobro došle sve zamjene.
U svom tom uzbuđenju i nesnalaženju došlo se do informacije da se medalje dijele i za treće mjesto. Jedini tračak nade bila je posljednja utakmica protiv ŠŠD Bogumilac iz Osnovne škole Bogumil Toni, a to je bila drama. Nismo dobro otvorili i za čas je 6:0 za Samoborce, a vrlo brzo zbog grčeva u nogama izlazi naš najefikasniji igrač Danijel Dorotić. Činilo se da kola kreću nizbrdo kad smo jeftino prodali još nekoliko lopti u napadu, a ni zamjene nisu mogle pogoditi. Ipak, sredinom utakmice suparnici ostaju bez energije pa smo najprije po tome, a uskoro i po rezultatu izjednačeni. Neumorni Borna Margetić istrčao je najviše od svih, a znao je i pogoditi. Fabijan Kos ukrao je toliko lopti, vukao kontre, otkrivao se i pokazao svoje sportske gene. Za Roka Bega nismo imali dres no bio je discipliniran i radio sve što se tražilo od njega. Roko Tominić i Filip Hrastinski su naše mlade nade koje su svojim trakama na glavi i doprinosom s klupe pomogli ovim starijima da dođu do daha. Petar Basa je također jedan od mlađih, ali se borio i trudio kad god je ušao u igru. Kakvu je tek tremu imao Marko Matijašić koji nikako da pogodi, a onda je negdje 90 sekundi prije kraja jedna ušla. Kakvo je onda oduševljenje zavladalo, jer konačno „vodimo“. No, i oni pogađaju pa neumorni Roko Dekalić vuče stoti napad. On je taj na kojeg je svaljena najveća odgovornost, samozatajni kapetan, koji treba proigrati suigrače, ali i sačuvati loptu. Vraća se Danijel pa pogađa iz slobodnih bacanja, no još nije gotovo. Tada se i sudac malo zbunio kod jedne odluke, ali lopta je za nas, pa nam presijeku loptu, opet kontra, šut koji ne ulazi, pa druga šansa, opet ništa, lopta se odbija njima-nama nekoliko puta i kraj.
Tako su na svoje veliko zadovoljstvo učenici OŠ Milana Langa zasluženo osvojili brončane medalje.
voditelj Igor Kupres
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |