Danas smo na posljednje počivalište ispratili našu dugogodišnju djelatnicu Antoniju Trkeš (rođ. Glogovšek). Tončka (ili Tončika kako su je neki zvali) radila je u računovodstvu u jedno posve drukčije vrijeme kad nije bilo sveprisutnih računala. Olovka i papir bili su nekad i jedino sredstvo u sređivanju velikih količina brojki.

Gospođa Trkeš svoj je posao radilo iznimno predano i savjesno, s naročitim naglaskom na empatiju i nesebičnost. Uvijek je imala vremena, s osmijehom na licu, saslušati sve i baš svakome je bila spremna pomoći.

Ne čudi stoga što su na njen ispraćaj došli mnogi (bivši i sadašnji) djelatnici naše škole čime je još jednom potvrđeno koliko je iznimno bila omiljena u kolektivu.

Zbogom, draga naša Tončka!