Bilo je kratko i slatko - sve je prošlo glatko
Učenici sedmih razreda naše škole (s njihovim razrednicama Marijom Aščić, Andrejom Vlahović Gabriša i Dominique Jurić te učiteljima Marinom Rimcem i Tihomirom Ivanecom) uputili su se prošloga utorka na svoje dugo iščekivano maturalno putovanje. Generacija, koja je u četvrtom razredu ostala zakinuta za jedno od najljepših životnih iskustava, sada je puna veselja i planova krenula put Šibenika i hotela, koji je prema riječima mnogih ispitanika, bio najljepši dio njihovog četverodnevnog druženja.
Prvi dan učenici su razgledali jednu od Cerovačkih špilja, naučili razliku između špilja, jama i pećina i vidjeli jednu od mnogih prirodnih ljepota naše zemlje. Zatim se vesela ekipa uputila u grad Split gdje smo imali prilike dirnuti travu legendarnog Poljuda te obići prepunu trofejnu sobu, bogatu kako trofejima tako poviješću i divnim nogometnim pričama koje su zagolicale maštu dječaka dok su djevojčice u čudu gledale njihov najcjenjeniji trofej – 16 kilograma težak srebrni pokal i računale koliko bi to nakita bilo.
Imali smo i tu privilegiju hodati splitskom rivom i vidjeti pripremu dočeka juniorske ekipe Hajduka koja se vraćala iz Ženeve gdje su igrali u finalu juniorske Lige prvaka. Na rivu sjatilo se i staro i mlado, svatko noseći neko klupsko obilježje te je bila milina gledati djeda i unuku, očeve i sinove kako njeguju tradiciju, povijest i ljubav prema plavoj-crvenoj boji. Neovisno o navijačkim sklonostima, uspjeh, upornost i kvalitetu treba poštivati i njoj se pokloniti.
Drugi dan odveo nas je u razgledavanje grada Šibenika, Krešimirovog grada koji je jedan od pet gradova na svijetu s dva Unesco spomenika, uz bok Londonu, Berlinu, Pekingu i New Delhiju.
Prvo smo razgledali tvrđavu svetog Nikole do koje smo došli brodom, a zatim smo pošli u ugodnu šetnju gradom do drugog Unesco spomenika kulture – katedrale svetog Jakova. No da to nije sve što šibenska rivijera ima za ponuditi pokazao nam je otočić Krapanj gdje smo posjetili Muzej spužvi i čuli zanimljive priče iz povijesti kraja te imali prilike čuti kako je krvav i težak život na moru bio.
Treći dan odveo nas je do Nacionalnog parka Krka gdje smo se ponovo uvjerili kakve ljepote naša domovina skriva, a na povratku smo razgledali i plažu iza hotela i smočili noge u slanoj vodi našeg Jadranskog mora. Šuška se da nismo smočili samo noge no opipljivih dokaza za takve tvrdnje nema.
I tako je u lijepom i ugodnom druženju s puno zanimljivih sadržaja došao i zadnji dan naše četverodnevne pustolovine koja nas je odvela u još jedan prekrasan hrvatski grad (Zadar) u posjet morskim orguljama koje su tog dana odlučile nas počastiti posebno maštovitom izvedbom te smo u muzejima imali prilike upoznati se s poviješću ovog kraja i zanimljivostima koje inače ne bismo zapamtili. Pogledali smo izložbu Zlato i srebro Zadra, a u Muzeju antičkog stakla imali priliku vidjeti kako je izrada staklenog predmeta zahtjevan i jako vruć proces koji iziskuje puno preciznosti i strpljenja.
Sad već i vidljivo umorni i iscrpljeni uputili smo se kući no veselom družinom počele su kružiti želje o ponavljanju ovakve priče i iduće godine.
Na razglednici za naše učitelje i učenike koji nisu bili s nama napisali smo – bilo je kratko, bilo je slatko i sve je prošlo glatko!
I nek se opet ponovilo!
učiteljica Andreja Vlahović Gabriša
« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |