Od ove školske godine u našoj školi formirani su timovi za različita područja djelatnosti i zanimanja učitelja. Naš se tim oformio kao tim za suradnju sa lokalnom zajednicom. Voditeljica tima je Sanja Rapljenović, a ostale članice Anita Ban, Ivona Vrančić i Barbara Dodić. Cilj našeg tima jest biti konkretni i aktivni u suradnji sa svima koji su doprinijeli i doprinose našem mjestu i školi Bregana. Prvi koraci koje smo odlučile poduzeti jest posjet našim bivšim djelatnicima, porazgovarati s njima i zahvaliti na svemu što su činili za našu školu. Stoga smo 2. srpnja 2024. dogovorile susret s našom bivšom ravnateljicom Šteficom (Štefanijom) Glavinom. Ona sada ima devedeset godina, ali izuzetno je vitalna i sretna što nas je ugostila u svome domu. Prvi susret nakon dužeg vremena za gospođu Šteficu bio je prožet  iskustvima koja nam je htjela prenijeti.

Štefica Glavina je rođena u mjestu Prelog u Međimurskoj županiji. Prva četiri razreda osnovne škole završila je na mađarskom jeziku jer je Međimurje do 1945. godine bilo u sastavu Mađarske. Poslije rata školovanje je nastavila na hrvatskom jeziku i u Čakovcu završila Učiteljsku školu. Godine 1956. dolazi u Breganu, suprug je dobio posao u Tehničkom remontnom zavodu, a ona mjesto učiteljice u školi na kojem je provela punih dvadeset godina. Godine 1976. dobiva poziv tadašnjeg ministra obrazovanja, odlazi u ministarstvo i saznaje da je imenovana direktoricom škole. Na mjestu direktorice, kasnije ravnateljice, ostala je sve do mirovine 1996. godine i time postala ravnateljica s najdužim mandatom u našoj školi.

U razgovoru smo se dotakli puno tema, a najviše su nas se dojmili izleti djelatnika u London i Budimpeštu. Svaki je izlet imao zanimljiv scenarij  te su se kolegice prisjetile anegdota i nejasnih situacija u vezi izgubljene putovnice, ili kako to da ravnateljica samo tako ode s učiteljima na izlet deset dana zaključavši školu.       Biti ravnatelj na čelu škole, male ili velike, nije nimalo lagan posao, niti tada niti danas. Najviše čega se sjeća u svom radu jesu kolege koji su joj bili podrška dok je radila kao učiteljica, a onda i dok je bila ravnateljica matične škole s čak pet područnih škola. Baš u vrijeme njenog „direktorovanja“ došlo je do integracije osnovnih škola s područja Žumberačkog i Samoborskog gorja (Stojdraga, Novo Selo, Grabar, Noršić Selo i Grdanjci)  sa školom u Bregani. Tri su stvari važne za dobar rad ravnateljice, objasnila nam je učiteljica Štefanija, na prvom su mjestu učenici, na drugom roditelji, a na trećem politika. (Svaka sličnost s današnjim vremenom je sasvim slučajna.)

 Učiteljica Štefica nam je pokazala svoju zbirku knjiga koje joj je poklonio sadašnji ravnatelj te zbirku slika koje krase njezin dom i hodnik zgrade koju dijeli sa ostalim stanarima. Na licu učiteljice Štefice prepoznaje se izuzetan rad i zalaganje za školu u kojoj je radila pune četrdeset i dvije godine. Pamti svaki detalj i imena učitelja koji su radili u našoj školi. Ovaj ćemo susret pamtiti zauvijek jer je i nama pomogao da još više volimo i cijenimo svoje zanimanje kao i poziv biti učiteljica. Davati ono najbolje od sebe za naše učenike. Oni su budućnost našega kraja i lijepe nam domovine. 

učiteljice Barbara Dodić i Sanja Rapljenović