Ponedjeljak je, a vreve na školskim hodnicima više nema...

Prošloga petka učenici su „odradili“ svoje posljednje sate nastave, naši osmaši učionice su zamijenili školskim igralištem uživajući u glazbi i sportskim igrama, a prekrasan sunčan (čak i vruć) dan sasvim sigurno bio je puno ljepši od današnje uporne i dosadne kiše.

Od danas se njihove misli vjerojatno okreću prema željenim srednjim školama. Nadam se da će bodova biti dovoljno, da će upisi (i učenicima i roditeljima) proći sa što je moguće manje stresa, a nadam se i da će školu u Bregani pamtiti po dobrom.

Nebrojeno puta nastojali smo pokazivati da nisu ocjene najvažnija stvar na svijetu, već postoji čitav niz puno značajnijih imenica – prijateljstvo, ljubav, pomaganje (u nevolji), osmijeh, zadovoljstvo, nesebičnost...

Trudili smo se svi zajedno (koliko smo god mogli), stvoriti pravi temelj i „odskočnu dasku“ za dalje te biti „škola za život“ u pravom smislu tih riječi. Povratne informacije dosadašnjih srednjoškolaca govore da smo na pravom putu. Uostalom, naša „doktrina“ je općepoznata i ne mijenja se godinama – ne moraju svi biti odlični učenici, ali baš svi mogu postati odlični ljudi!

Koliko smo bili uspješni, procijenit će oni sami. Vrata naše škole uvijek će im biti otvorena, to će biti i ostati njihova škola koju će, nadam se, u bliskoj budućnosti (baš kao i neki od nas - bivših učenika škole) s ponosom isticati. Možda će se neki od njih jednog dana i vratiti u Breganu – kao buduće kuharice, domari, učitelji, ravnatelji...

Koje god zanimanje izabrali u nastavku svog školovanja, od sveg srca im želim da budu uspješni, zadovoljni i vedri u svakom novom danu!

Sretno vam bilo, dragi naši osmaši!