Kako je bilo učenicima sedmih razreda na maturalnom putovanju u Gorski kotar i Istru? Nakon što su se slegli dojmovi čini se da postoje brojni odgovori, a prevladava mišljenje: „Bilo je dobro, mogli bismo opet!“

Iako smo na izvanučioničnu nastavu krenuli za oblačnog vremena uz prigodan i emotivan rastanak s roditeljima i školom (barem na tri dana), raspoloženje se brzo razvedrilo. Šetnja kanjonom Kamačnik bila je početna avantura, ne toliko zbog blata i skliskog kamenja, koliko zbog obuće i odjeće koja je na sebi nosila prve suvenire dvosatne šetnje. Nakon obilaska ručamo povrh ušća razigrane gorske rječice, ali prije ulaska u restoran jedna posebna gesta naših domaćina. Nesebična i vrlo draga žena zaposlena u restoranu svim našim učenicima čistila je obuću. Majčinskom brigom pomoću spužvica, krpica i malo deterdženta u toploj vodi poučila ih je jednostavnoj dobroti da su na kraju i sami jedni drugima „glancali“ tenisice. Hvala joj još jednom, već prvi dan smo puno naučili.

Isti dan posjećujemo Centar za velike zvijeri u Staroj Sušici te špilju Vrelo u Fužinama. Sljedeća dvije noći spavamo u jednom Lovranskom hostelu, a večeramo u Ičićima. Drugi dan posjećujemo Park prirode i posjetiteljski centar Učka. Ručamo u hotelu Marina u Rijeci te posjećujemo Astronomski centar Rijeka. Istu večer smo prošetali i zapjevali uz Lungomare zahvaljujući ritmovima gitare učitelja Marina Rimca i vokalnoj pratnji učiteljice Helene Bišćan Motočić. Prvi glas su činile učiteljice Andreja Fabac i Sanja Rapljenović uz autora teksta. Rasplesani zbor su uz učenike činile pomoćnice u nastavi: Snježana Glaser, Anita Veršić i Maja Đurđica Halambek. Došao je dan bez posjeta nekom posjetiteljskom centru te smo u Zabavnom i paintball parku Vrata proveli vrijeme na različitim atrakcijama. Svi smo bili zaokupljeni brojnim aktivnostima i natjecanjima, a to nam je bio najbolji dio putovanja. Lijepo je puno toga vidjeti, ali kad učenici mogu sami u nečemu sudjelovati, postići ili napraviti nešto, onda je to pun pogodak. Nakon ručka u parku odlazimo do Nacionalnog parka Risnjak i obilazimo Poučnu stazu Leska.

Brzo je sve proteklo i prebrzo dolazi povratku u Breganu i izlazak na vrata autobusa. E da, vrata! Pa prvi dan smo prošli pokraj odmorišta Vrata Jadrana na mjestu gdje prvi puta ugledaš more. Pa onda večernja šetnja od vrata do vrata hostela u kojemu se nekima nije spavalo, što zbog druženja s prijateljima, što zbog jedne stonoge. Zadnji dan smo bili u adrenalinskom parku koji nosi ime Vrata, pa se sve nekako svelo od vrata do vrata. Svuda vrata i već imam upalu vrata od pisanja. Neka vrata sjećanja na ova tri dana učenicima ostanu još dugo otvorena.

učitelj Igor Kupres