Posljednji dan nastave ujedno je i znak zaključavanja vrata škole u Novom Selu Žumberačkom jer od jeseni nastave u toj područnoj školi biti neće…

Dvije učenice koje danas završavaju 4. razred od nove školske godine kreću u matičnu školu u Bregani, a novih đaka koji bi se upisali jednostavno nema. Nakon Noršić Sela prošle godine, još jedan naš prostor gubi svoju prvenstvenu namjenu i polako ulazi u statistiku zatvorenih škola.

Mogli bismo sad lamentirati unedogled kako je naš Žumberak prekrasan, kako bi neki drugi iskoristili sve potencijale koje taj kraj ima i privukli ljude, no ostaje činjenica od koje ne treba bježati – bez obzira što poneki entuzijasti poput Mile Vranešića žele vratiti ljude „gore“, sve ih je manje koji uopće razmišljaju o tome.

Žumberak nam je prekrasan za izlete, Žumberak nam je divan „na papiru“ i u pjesmama (aj-haj!), o Žumberku volimo pričati i isticati njegove prirodne ljepote, no rijetki se odlučuju za život na tom području. Mlade obitelji koje bi došle tamo s djecom tek su sanak pusti, a oni rijetki koji ostaju u mjestima poput Novog Sela (ili Bratelja npr.) snalaze se kako najbolje umiju boreći se sa svim „krivinama“ i „neravninama“ nalik na cestu koja vodi prema njihovu odredištu.

Tko se barem jednom zaputio automobilom do Budinjaka u potpunosti zna o čemu pričam…

Svjestan sam činjenice da ljudi sve više sele u urbanije prostore, no možda je zaista nekom neutralnom laiku teško objasniti da na našem (ne tako ogromnom) samoborskom području neke škole muku muče upravo s prostorima, a u isto vrijeme se neke škole zatvaraju. No, to je već tema za jednu dublju analizu.

U svakom slučaju, netko će reći da je u susjedstvu uvijek „trava zelenija“, no možda bi trebalo zaviriti preko granice i pogledati kako slične (ili mnogo manje) prostore u turističke i ine svrhe iskorištavaju Slovenci…