2017-03-27 09:54:42

Potraga za kockavicom

Prve sunčeve zrake i lagani jutarnji povjetarac nagovijestili su ugodan proljetni dan, kao stvoren za učenje u prirodi. Prvobitne nedoumice o cilju ove terenske nastave u učeničkim glavama ubrzo su se rasplinule. O dojmovima piše Lucija Slak, učenica 6. b.

- Dana 22. ožujka 2017. moj razred i ja u pratnji učiteljica Valentine Martinček i Mirte Vugrin posjetili smo neka mjesta u Moslavini. Tamo smo išli s ciljem da vidimo kritično ugroženu biljku kockavicu i druge proljetnice kao npr. visibabe, šafrane, mirisne ljubičice, jaglace, drijemovce… i neke vrste životinja.

Kada smo došli autobusom do mjesta Križ, dočekala nas je gospođa Gordana Gorčan, ljubazna učiteljica biologije i kemije u OŠ Milke Trnine. Ona nas je odvela u školsku knjižnicu gdje nam je ispričala plan i ciljeve današnjega dana i pokazala kratku prezentaciju o proljetnicama koje ćemo vjerojatno vidjeti.

Prvo mjesto koje smo posjetili bila je šuma Jantak u koju smo išli tražiti kockavicu. Gospođa Gordana nam je rekla kako je ranije šuma bila prepuna kockavica, a sada se rijetko mogu pronaći jer su pred izumiranjem te su zato zaštićene. Tražeći kockavice vidjeli smo puno drugih, također zaštićenih proljetnica i tragova divljih životinja kao npr. jelena, srna, lisica, čagljeva itd. Kada smo napokon pronašli kockavice, uvjerili smo se da ih ima jako malo, ali svejedno su mi se dopale zato što mi je to bilo prvi put da ih vidim uživo! Gospodin Molnar koji nas je vodio kroz šumu nam je na obližnjim visokim stablima hrasta lužnjaka pokazao gnijezda orla štekavca i sivih čaplja u blizini sela Razljev. Uz kanal rijeke Česme vidjeli smo oglodana stabla, tragove prisutnosti dabrova na ovom području. Nakon što smo obišli šumu, otišli smo u dvorište obitelji Molnar koja se bavi uzgojem peradi, ovaca, krava i svinja. Tamo mi se baš i nije dopalo zbog neugodnih mirisa životinja. Već pomalo gladni i umorni, okrijepili smo se sokovima i grickalicama. Hvala domaćinima! Domaćin nam je još odlučio pokazati brane na kanalu rijeke Česme koje su napravili dabrovi - inače noću aktivne životinje. To mi je bilo zanimljivo zbog spretnosti dabrova u rušenju stabala i snalažljivosti u gradnji brana.

Oprostili smo se od gospodina Molnara i krenuli autobusom prema našem sljedećem odredištu - plantažnom voćnjaku jabuka u Katoličkom Selištu koji se nalazi u vlasništvu obitelji Kiš. Dočekala nas je Tamara, magistrica agronomije, koja nam je pričala o plantaži jabuka i svim poslovima koje izvode njihovi zaposlenici na plantaži. Zanimljivo je da su na plantažama velika umjetna jezera u kojima  se skuplja voda koja se koristi za zalijevanje i prskanje jabuka, a u jezerima žive i neke vrste slatkovodnih riba kao npr. som, štuka ili šaran. Do postojećih plantaža nalaze se polja zasijana uljanom repicom. Pitate se što radi uljana repica usred plantaže jabuka?! Uljana repica je tu posijana kao predkultura za nove nasade jabuka!

Vrijeme je bilo jako toplo, pa smo s nestrpljenjem čekali kada ćemo ući u hladnjaču Abundan u Velikoj Ludini. Sigurno se pitate kakvu hladnjaču? U toj se ogromnoj hladnjači mogu sačuvati od kvarenja jabuke i drugo voće. Vidjeli smo pranje, sortiranje i pakiranje jabuka u vrećice i kartonske kutije za prodaju. Nismo mogli odoljeti tim sočnim jabukama pa smo ih morali probati. Bile su izvrsne, mljac!

Napokon, kada smo posjetili sva mjesta koja su nam bila u planu krenuli smo na ručak u restoran u Obedišću. Mislim da nam je to bilo jako potrebno jer smo se jako umorili i iscrpili. Ova izvanučionična nastava mi se jako svidjela jer sam vidjela puno zanimljivih biljaka i ono najvažnije- kockavicu. Mislim da bi takvo što trebalo ponoviti.


Osnovna škola Milana Langa Bregana